Kod kordofonih glazbala (lat. chorda = žica) zvuk proizvodi napeta žica po kojoj se udara, trza ili gudi. Ona je ključna za dobivanje zvuka. U literaturi i izvorima postoji nekoliko načina podjele kordofona:
1) prema obliku instrumenta i položaju žica (Andreis, 1974),
2) prema načinu dobivanja zvuka (Gojković, 1989) i
3) jednostavni i složeni (Bezić et al., 1975).
Prema obliku glazbala i položaju žica kordofoni se razvrstavaju u sljedeće porodice:
1a) porodica citra koja se dijeli na tri skupine: na glazbala kojima se žice trzaju, na glazbala kod kojih se zvuk dobiva udaranjem batića po žicama i na glazbala kod kojih zvuk nastaje struganjem gudala po žici;
1b) porodica lutnja koja se dijeli na dvije skupine: na glazbala kojima se žice trzaju prstima ili trzalicom te na glazbala kojima se zvuk proizvodi gudalom;
1c) porodica lira i
1d) porodica harfa (Andreis, 1974: 216).
Prema načinu dobivanja zvuka kordofoni se smještaju u tri skupine: skupinu glazbala kod kojih se zvuk dobiva povlačenjem gudala po žici (guđenjem), skupinu glazbala kod kojih se zvuk dobiva trzanjem prstima ili trzalicom (trzanjem) i skupinu glazbala kod kojih se zvuk dobiva udaranjem batićima po žicama (udaranjem) (Gojković, 1989: 119).
